Jan 16 2011

Kognitivna psihologija – nauka budućnosti

Na koji način funkcioniše naš mozak? Kako se odvijaju mentalni procesi? Kako prikupljamo i obradjujemo podatke, kako ih transformišemo u informacije i znanje, na koji način tako stečeno znanje koristimo?  Odgovore na sva ova i još mnoga druga pitanja vezana za percepciju, pamćenje, učenje i misaone procese pokušava da nam da kognitivna psihologija i srodne nauke objedinjene u okviru  kognitivnih nauka (cognitive sciences)

Kognitivne nauke su  interdisciplinarna oblast koja objedinjuje psihologiju, biologiju, neurobiologiju, neurohemiju, i antropologiju, filozofiju, lingvistiku i brojne druge naučne oblasti iz sfere i prirodnih i društvenih nauka. U ovom trenutku kognitivne nauke predstavljaju jedan od najpopularnijih pravaca istraživanja na brojnim prestižnim akademskim institucijama i institutima u Severnoj Americi. Gotovo da ne postoji ivy-league univerzitet koji nema odeljenje za neurobiologiju-neuropsihologiju-kognitivne nauke, a istraživanja iz ove oblasti redovna su u svim vrhunskim naučnim časopisima poput Nature, Science, Scientific American. Cilj je – pronaći biološke osnove naših mentalnih procesa i utvrditi na koji način stvari u našem mozgu zaista funkcionišu i na koji način je to povezano sa našim ponašanjem.

Ovakva istraživanja bila su naravno nezamisliva pre nego što su se stekli adekvatni tehnološki uslovi za to. Danas kada imamo magnetnu rezonancu i PET sken, možemo u realnom vremenu pratiti promene koje se u mozgu odvijaju prilikom obavljanja odredjenih mentalnih procesa, koje sekcije mozga se aktiviraju u kojim situacijama, kakva je aktivnost mozga prilikom postojanja odredjenih oštećenja itd..

Američka naučnica Marta Farah izjavila je svojevremeno da bi kognitivna psihologija mogla biti opisana jednom jedinom rečenicom  - cognition is computation. Veliki broj savremenih istraživanja baziran je upravo na ovakvom pristupu, medjutim tehnologija je vremenom donela i jednu kvalitativnu promenu u pristupu. Dok smo ranije koristili kompjuterske modele kao pretpostavke načina na koji funkcioniše mozak, danas koristimo rezultate istraživanja kognitivnih nauka da napravimo kompjuterske modele mozga i funkcionisanja neuronskih mreža.

Implikacije koje ovakva istraživanja nose i potencijalne primene su očigledne, od medicine do veštačke inteligencije otuda i toliko interesovanje za ova istraživanja (i finansijska ulaganja koja su poprilična). Malo manje očigledna široj javnosti ali ne manje interesantna su istraživanja vezana za socijalnu kogniciju – načinima na koje procesiramo informacije u različitim socijalnim situacijama, i istraživanja u sferi marketinga i advertajzinga i načina na koji procesiramo ove informacije u okruženju koje je zasićeno brendovima (ova druga se više rade u okviru kompanija i u manjoj meri su publikovana i dostupna široj naučnoj javnosti).

Meni lično ova grana psihologije je veoma bliska i interesantna pre svega zbog bazično biološkog pristupa i objašnjenja baziranih na kako bi ovde rekli hard sciences, koja su meni kao nekome ko je u psihologiju ušao sa već završenim prirodnim fakultetom daleko logičnija i bliskija od Frojdovskih ledenih bregova (izvinite psihoanalitičari, al ta škola mi nikako ne leži). Oblast  koja me posebno zanima i o čemu ću svakako pisati više budući da u skorije vreme planiram da radim neke zanimljive stvari na ovu temu,  je podsvesno procesiranje informacija i uticaj koji isto ima na svesno ponašanje, stavove i donošenje odluka.

A za one koji završavaju psihologiju ili biologiju, i koji još nisu sigurni u kom bi karijernom pravcu krenuli, moja iskrena preporuka je da ukoliko su skloni naučnim istraživanjima ozbiljno razmisle o kognitivnim naukama. Ovo je oblast koja još nije dala ni 20% onoga što može da da, potencijali za istraživanja su jako veliki, a potražnja dobrih studenata postdiplomaca na severnoameričkim fakultetima više nego solidna (sa često obezbedjenim finansiranjima za ove smerove). Ne znam kakva je situacija sada  u Srbiji, i koliko je moguće raditi istraživanja na onom nivou kao što je ovde, pre svega zato što su jako skupa, ali ukoliko vas ovo zanima (i ukoliko ste dobar student), pogledajte i raspitajte se o mogućnostima postdiplomskih studija iz ove oblasti u Severnoj Americi.



May 13 2010

Deset najinteresantnijih psiholoških istraživanja u 2009.

1. Ukoliko vam se nudi izbor izmedju kupovine nečega i nekog novog i zanimljivog (možda nezaboravnog?) iskustva, odlučite se za ovo drugo. Ako je verovati istraživanju uradjenom na San Francisco State Univerzitetu stvari koje doživimo čine nas srećnijim od onoga što posedujemo. Zato, zaboravite na shopping i idite negde, provedite se, uživajte, družite se sa ljudima, konačno je i naučno  dokazano da se sreća – ne kupuje!

2. Naši prvi utisci o ljudima svode se izgleda na – procenjivanje koristi. Istraživanje objavljeno u časopisu Nature Neuroscience, došlo je do zaključka da se prilikom pravljenja inicijalnih procena novih poznanika u mozgu aktiviraju dve oblasti – jedna odgovorna za socijalne procene poverenja i druga odgovorna za – ekonomske odluke. Drugim rečima naš pozitivan ili negativan prvi utisak o nekome povezan je sa našom percepcijom koliko nam taj neko može biti koristan. (mada bih ja ovde dodala još neke stvari za koje mislim da imaju veze sa time kako procesiramo te prve utiske, od asocijacija koje pravimo do neverbalne komunikacije..)

3.  Pojava po imenu money illusion (fenomen  da se novcu pripisuje nominalna vrednost umesto realne vrednosti – dakle da gledamo koliko novca imamo a ne sta za taj novac možemo kupiti) čini se da je neurološki bazirana, odnosno da u mozgu postoje odredjeni centri koji su odgovorni za takvo razmišljanje.

Sa druge strane, nekako mi se čini da mi koji smo prošli razne inflacije 90tih imamo iskustveno manju tendenciju da razmišljamo na ovaj način (poučeni time da se nekada i za par milijardi nekada može kupiti samo – vekna hleba). Koje implikacije (i da li) to za nas nosi u neurološkom smislu, bilo bi pitanje vredno posebnog istraživanja (ako bi se iko kod nas odlučio da takvo što sprovede :) )

4. Svi mi balansiramo izmedju postupaka koje smatramo moralnim i pozitivnim i onim koje..smatramo malo manje pozitivnim. Ne samo to, već nesvesno kompenzujemo za stvari za koje osećamo odgovornost … uradili smo nešto što naše moralno klatno zaljulja u negativnom smeru, onda uradimo nešto čime ćemo pokušati da kompenzujemo osećaj krivice kod sebe i zaljuljamo klatno u drugom smeru ne bismo li se barem doveli do nule. Primeri: muž koji ženi koju je prevario kupuje skupe poklone… ili davanje donacija crkvama i humanitarnim organizacijama… i razni primeri altruističkog ponašanja (odavno deklarisanog kao evolutivno neadaptivnog sa evoluciono-psihološke tačke gledišta )

5. Ako se za nešto pripremate, pripremajte se specifično za to,ne za nešto drugo. Šahovski velemajstori su dokazali da što je uža specijalizacija, to će rezultati biti bolji…

(da li je ovo baš bilo neophodno dokazivati istraživanjem, pitam se….. )

6.  Ako želite da procenite da li vas neko laže izbegavajte da nesvesno imitirate mimiku te osobe. Istraživanja su pokazala da mnogi od nas nesvesno imitiraju neverbalne signale koji nam drugi šalju (osmehom odgovaramo na osmeh, isl.). Kada to radimo smanjuje se emotivna distanca koju od te osobe imamo i manje smo sposobni da procenimo da li nas druga osoba laže.

U svetlu ovog istraživanja, zanimljivo mi je ono što su me na raznim komunikacionim treninzima u mojoj bivšoj marketinškoj karijeri naučili još odavno, da je kada sa nekim pregovarate ili idete na sastanak poslovni intervju isl,  korisno podražavati neverbalnu komunikaciju sagovornika. Ovo bi tu teoriju podržavalo, govoreći u prilog tome da ćete ako to radite  sagovorniku (potencijalnom poslodavcu, partneru, klijentu itd.) delovati iskrenije.

7. Znate li da igranje video igrica može biti blagotvorno za lečenje odredjenih psiholoških trauma!  Istraživači sa Oxforda utvrdili su da igranje Tetrisa u prvih šest sati posle traumatičnog dogadjaja ima pozitivno dejstvo na suzbijanje takozvanih flashbacks karakterističnih za posttraumatski sindrom. Eto. Da ne ispadne da samo slušamo o tome kako su igrice štetne.

8. Izvinite se kada pogrešite. To je bitno. I vama i drugoj strani. Ali to smo znali i bez istraživanja? Ili nismo?

9. Nema toga što nam ne može dosaditi. Ali – proces je reverzibilan! Ono što nam je dosadilo može nam ponovo postati zanimljivo , bar tako kažu istraživači sa Carnegie Mellon Univerziteta, samo je potrebno da se prisetimo svih drugih različitih iskustava i proizvoda koje smo konzumirali ranije….(ne preciziraju doduše da li ih treba i ponovo konzumirati ;) )

10. Ako ste muškarac i ulazite u žučne, emocionalno napete rasprave sa svojom partnerkom – pazite se i pažljivo birajte reči. Istraživanje objavljeno u časopisu Health Psychology pokazalo je da se tokom takvih rasprava oslobadjaju odredjene hemijske supstance koje se u visokim koncentracijama povezuju sa kardiovaskularnim oboljenjima, diabetesom tipa 2 i nekim vrstama kancera. Kod žena se medjutim, te supstance ne nagomilavaju u toj meri bez obzira na emocionalnu napetost. Eh, dragi moji muškarci…. ne samo da vam kulturološki okviri nameću racionalnost i kontrolu emocija, nego ispade da ni fiziologija nije na vašoj strani.

Eto – pa možda ovde nadjete nešto što možete i da primenite u svakodnevnom životu. A uskoro sledi i jedna lista (meni) najzanimljivijih dosadašnjih istraživanja radjenih u oblasti društvenih mreža.

Izvor


Apr 2 2010

Psihologija boja

Kakve asocijacije kod vas izazivaju odredjene boje? Postoji li fiziološka reakcija na boje? Kakvo je značenje boja u različitim kulturama?

Boje sveta i prirode koja nas okružuje stvaraju kod svih nas odredjene asocijacije. Plavo nebo, zelena trava, žuto sunce… samo su neke od asocijacija koje će veliki broj ljudi automatski upotrebiti kada su boje u pitanju.

Osim univerzalnih boja prirode svako od nas je izložen i upotrebi različitih boja u različite svrhe u svom okruženju, kao posledica odredjenih kulturološko – tradicionalnih šablona koje u svakom društvu postoje. Psihologija boja je oblast psihologije koja izučava upravo emocije i reakcije ljudi na odredjene boje. U velikoj meri na ovo utiču upravo spomenuti kulturološko-tradicionalni šabloni i simboli koji od najranijih dana u nama izgradjuju reakcije na odredjene boje. Osim toga, tu su i odredjene – za sada nedovoljno objašnjene fiziološke reakcije na odredjene boje (na bazi kojih je zasnovana i hromoterapija – oblast alternativne medicine bliska psihologiji boja).

Poznato je da u različitim kulturama, na raznim krajevima sveta, boje imaju drugačija značenja. I dok jedna boja u nekoj kulturi može prouzrokovati jedan, u drugoj prouzrokuje potpuno drugi suprotan psihološki efekat. U nasoj kulturi (i zapadnoj) bela boja označava mladost, nevinost, venčanja se obavljaju u belom – sa druge strane u istočnim kulturama u Indiji i Kini belo je boja koja simbolizuje smrt, a u nekim zemljama Latinske Amerike smrt predstavlja ljubičasta (u odredjenoj meri i u USA i Kanadi – primera radi većina dopisnica kojima se izražava saučešće na sebi ima ljubičastu boju).

Boje opažamo putem mrežnjače koja se nalazi se u zadnjem delu očne jabučice i predstavlja nervni sloj debljine oko 0.2 mm. U mrežnjači se nalaze dva tipa fotoreceptora i kada svetlost osvetli neki objekat odredjene boje spektra bivaju apsorbovane a odredjene se reflektuju. Boju koja je reflektovana ljudsko oko vidi kao boju posmatranog predmeta. Pitanje je da li se paralelno uz tu percepciju boje, prenosi i još neki impuls koji dovodi do odredjene fiziološke reakcije organizma?

Eksperimenti radjeni tokom sedamdesetih godina pokazali su da takvo dejstvo zaista postoji i da izlaganje odredjenim bojama dovodi do odgovarajuće fiziološke reakcije ispitanika, medjutim tačni uzroci do danas nisu poznati.

Program nazvan “The Body Human” bavio se upravo ovim istraživanjima. Naučnici su sproveli testove koji se odnose na psihološki uticaj boja. Prvi test je bio sa dizačem tegova kome su dali set tegova težine oko 100 -125 kg. Ispitanik je uspevao da podigne ove tegove pa čak i da ih digne iznad glave.

Onda je ispred njegovog lica postavljen crveni panel koji mu je pokrivao celo vidno polje. Ovog puta on je počeo da podiže tegove sa velikom lakoćom – bez ikakvih vidljivih fizičkih napora. Kada je crveni panel zamenjen plavim situacija se promenila. Ne samo da ovaj sportista nije mogao da podigne tegove iznad glave, već je i na osnovu izgleda njegovog lica, ruku i nogu bilo vidljivo da se nivo fizičkog napora povećao.

Po povratku crvenog panela, stvari su se vratile u normalu. Dizač tegova je ponovo počeo da diže tegove kao da se ništa nije dogodilo – promena se dogodila skoro istog trenutka. Pored plave i crvene boje u testu su korišćene i druge boje ali nisu pokazivale tako značajan uticaj kao ove dve.

Tokom istog programa, jednu sobu sa crvenim osvetljenjem su ispunili kolevkama i u svakoj od njih je bila po jedna beba. I dok je za novorodjenu decu normalno da plaču, čini se da je crveno svetlo intenziviralo njihov neprekidan plač. Onda su naučnici zamenili crveno svetlo plavim. Začudjujuće i skoro u istom trenutku u sobi je nastala tišina. Slično testu sa dizačem tegova, kada je svetlo vraćeno na crveno sve bebe su opet počele da plaču.

Ovakvu reakciju ne možemo povezati sa naučenim ponašanjem (da je crveno recimo boja koja uznemirava ili plavo boja koja smiruje) već sa odredjenim fiziološkim mehanizmima koji još uvek nisu najjasniji.

U zapadnoj kulturi možemo primetiti postojanje odredjenih pravila i vezivanja odgovarajućih asocijacija vezane za pojedine boje:

Crvena: uzbudjenje, snaga, seks, strast, brzina, opasnost
Plava: poverenje, pouzdanost, pripadnost, opuštenost
Žuta: toplina, sjaj sunca, veselost, sreća
Narandžasta: razigranost, toplina, izražajnost
Zelena: priroda, svežina, hladnoća, rast, bogatstvo
Ljubičasta: uzvišenost, spiritualnost, dostojanstvo
Roze: mekoća, slatko, odgajanje, sigurnost
Bela: Čistoća, nevinost, mladost, blagost
Crna: sofisticiranost, elegancija, zavodljivost, misterija
Zlatna: prestiž, skupoća
Srebrna: prestiž, hladnoća, nauka

Maks Lusher, švajcarski psiholog smatrao je da  nesvesno preferiramo odredjene boje iz spektra na subjektivnoj bazi, i da naš izbor boja može poslužiti kao validan test ličnosti. Ako vam ovo zvuči zanimljivo, možete uraditi Lusherov Kolor test online.